Po broju tekstova o Njemačkoj na mom blogu ćete lako zaključiti koliko volim da obilazim ovu zemlju. Doduše, te posjete su uglavnom orijentisane ka ušuškanim, srednjovjekovnim gradićima i selima, a vrlo rijetko prema velikim gradovima, čija imena smo svi bezbroj puta čuli. I dok prema prvim gajim izuzetnu naklonost, ove druge sam pretežno izbjegavao, ili čak i ako bih ih posjetio, bivao sam razočaran, ili u najmanju ruku ostajao ravnodušan. Moram priznati da me ni Berlin nikada nije pretjerano privlačio, ali sam znao da ću ga jednog dana posjetiti, prvenstveno jer se radi o glavnom gradu zemlje u kojoj sam bio bezbroj puta, ali i zbog činjenice da se u jednom od njegovih muzeja čuva skulptura koju godinama priželjkujem da vidim uživo.
Prilika da posjetim Berlin
se ukazala neočekivano, kada sam shvatio da mi je to najpraktičnija konekcija
da dođem do Quedlinburga, jednog od onih malih gradova zbog kojih sam i zavolio
Njemačku. Berlin je tu trebalo da bude samo usputna stanica, ali sam
naposlijetku donio odluku da se u njemu zadržim jedan dan i pružim mu priliku.