U poređenju sa većinom drugih evropskih
zemalja, Grčka je poprilično kasno došla u fokus mojih putničkih interesovanja.
Uvijek mi se činila kao očigledan izbor za ljetovanje, ali ja nisam tip osobe
koji nužno donosi takve odluke. Plus, sva ta silna ostrva su mi stvarala
preveliku konfuziju, a nisam bio odveć raspoložen da ulazim u analizu zašto
treba da posjetim Naksos, a ne Sifnos, i da li je Paros bolji od Tinosa.
Međutim, postojala su dva ostrva za koja sam sebi obećao da ću ih nekada u
životu posjetiti, a to su Santorini i Mikonos. Santorini je u tom duelu
prednjačio, stoga se i posjeta ovom ostrvu prva dogodila, dok je Mikonos morao
da sačeka još nekoliko godina. Za razliku od Santorinija, kojeg karakterišu
romantični prizori osunčanih bijelih kućica protkanih plavim kupolama, Mikonos
iako slične arhitekture, popularnost je stekao kao lokalitet danonoćnih žurki i
luksuznog načina života.
