Ova godina je za mene veoma putnički
dinamična, iako u sve manjoj mjeri dokumentujem ta putovanja na blogu. S obzirom da sam još od
samog starta blog zamislio kao kombinaciju svog putničkog dnevnika i korisnih
savjeta za one koji žele posjetiti mjesta koja sam obišao, žao mi je da neke
avanture ostanu nezabilježene i ovdje. Današnji tekst je posvećen realizaciji
jedne želje, koju sam još prije 7 godina zapisao u blog postu, kojim sam
rezimirao putovanja iz 2015. godine i sastavljao spisak destinacija koje u
budućnosti želim da vidim. Kao što vidite već i iz naslova, riječ je o
Litvaniji, jedinoj preostaloj zemlji Baltika, koju do sada nisam uspio da
obiđem.
Kako stići do Litvanije?
Dugo sam tragao za praktičnim načinom da
se vratim u ovaj dio Evrope, jer mi se nije davalo par stotina eura za avionsku
kartu, kako sam to učinio kada sam putovao u Latviju davne 2015. Širenje mreže
niskobudžetnih aviokompanija i razvoj mojih vještina u organizaciji samostalnih
putovanja, doveli su do toga da uspijem pronaći povratnu kartu za Rigu za 40
eura iz Budimpešte. Direktnih linija za Baltik iz naših krajeva nema, osim iz
Splita za Litvaniju, što nije bila opcija koja mi je odgovarala. Zbog trenutne
situacije sa otkazivanjem letova, nisam htio rizikovati sa presjedanjima, tako
da je Mađarska kao polazna stanica bila najbolje rješenje. Iako je Litvanija
bila moja krajnja destinacija, podjednako sam se želio vratiti ponovo i u
Latviju, tako da mi je ta varijanta potpuno odgovarala.
