Na nagovor prijateljice kojoj sam, u slučaju da ova ideja zaživi i preraste u nešto ozbiljno, obećao nagradu, odlučio sam započeti pisanje vlastitog bloga. Nije mi trebalo mnogo da se odlučim za tematiku, jer da ste me u bilo koje doba dana ili noći pitali šta najviše volim, odgovor bi bio isti – putovati. Jedanput sam pročitao izreku koja glasi "Putovanje je jedina stvar koju plaćaš, a koja te čini bogatijim". U prvi mah pomislih da je i obrazovanje nešto što čovjek plaća, a čini ga bogatijim. A onda sam shvatio da se svodi na isto, jer ne postoji ljepši način obrazovanja i vlastite nadgradnje od putovanja.
Živim u maloj sredini sa uskim i ustaljenim okvirom razmišljanja i ponašanja. Ima tu ljudi različitih profila, zanimanja i nivoa obrazovanja, ali u principu svi oni su oblikovani postulatima sredine u kojoj žive. Tek na rijetkima se mogu prepoznati bogatstvo duha, prefinjenost i kozmopolitizam. Razlika između prve i druge grupe ljudi je u samo jednoj stvari – ovi drugi su putovali i upoznali svijet.
Ja sam poprilično rano počeo iskazivati želju za nečim što nadilazi prostorne i životne okvire sredine u kojoj sam rođen i gdje sam proveo djetinjstvo. Možda je i činjenica da sam se kao mali nekoliko puta selio u različite gradove doprinijela mojoj ljubavi za upoznavanjem drugačijih mjesta i kultura. Sticajem ratnih okolnosti, more sam po prvi put vidio tek u desetoj godini i od tada, evo već sedamnaestu godinu zaredom ljetovanje smatram ključnom tačkom moje kalendarske godine i nešto čemu se radujem kao malo dijete, iako to odavno nisam.
Odlaske na more sa roditeljima vremenom su zamijenila ljetovanja sa društvom, putovanja automobilom i autobusom su prerasla u let avionom, Balkan je zamijenila Evropa, a zatim i Afrika. Svako od ovih putovanja, bez obzira na destinaciju, godišnje doba i budžet, ostavilo je dubok trag na moju ličnost. Upoznao sam nova mjesta, drugačije ljude, kulture i običaje, različite stilove života i na taj način doživotno obogatio svoju ličnost. Počeo sam da razmišljam znatno šire, da postajem tolerantniji prema onima koji se razlikuju od mene, da zračim drugačijom energijom. Više puta sam čuo rečenicu „Ti izgledaš kao da nisi odavde“ i moram priznati da je to najbolji kompliment koji sam dobio u životu. Ne radi se o tome da se stidim sredine u kojoj živim, nego mi je jednostavno drago što ljudi primijete da ulažem u sebe i da sam ponio dio energije i duha mjesta koja sam obišao na svojim putovanjima.